|
so:text
|
Proživjet ću ovaj dan kao da mi je posljednji. A što ću učiniti s ovim posljednjim danom koji mi je dan na raspolaganje? Kao prvo, zapečatit ću spremnik života da se nijedna kap ne prolije na pijesak. Neću se razbacivati ni trenutka žalopojeći o jučerašnjim propustima, porazima, ljubavnim jadima, jer zašto da poslije zla odbacujem ono dobro? Može li se pijesak isipavati uvis u pješčanom satu? Hoće li sunce osvanuti ondje gdje zalazi i zaći ondje gdje sviće? Mogu li iznova oživjeti jučerašnje greške, te ih ispraviti? Mogu li prizvati jučerašnje rane i prizdraviti ih? Mogu li postati mlađim no što sam jučer bio? Mogu li povući zlo koje je izgovoreno, nesreću koja je počinjena, bol koja je nanesena? Ne. Jučer je pokopano zauvijek i o tome neću više misliti. Proživjet ću ovaj dan kao da mi je posljednji. A, ako ne bude posljednji, past ću na koljena i izreći hvalu. (hr) |
