|
so:text
|
Svi znaju koja je, u svim stvarima, svrha reda; ako je, u stvarima koje su samo predmet osjetilâ, ispravno svrstavanje dijelova koji obrazuju cjelinu neophodno da bi se oni istakli, red je još neophodniji kako bi se u duh uvele bezbrojne istine koje sačinjavaju neku nauku. Jer u njihovoj je prirodi da odražavaju između sebe odnose i veze zbog kojih se uvode u duh jedne nakon drugih; da neke koje treba da se razumiju same od sebe, i koje su izvor drugih, treba da prethode; da druge treba da slijede, utoliko što zavise od tih prvih istina i što su međusobno povezane; te da stoga duh, budući da treba da se od jednih upravlja ka drugima, mora da ih vidi u slijedu; i da prema tom slijedu treba razvrstati odrednice, načela i pojedinačne istine. Otud je lako zaključiti kolika je razlika između posmatranja svih pojedinačnih ali nesređenih istina od kojih se sastoji neka nauka, i pogleda na te iste pojedinačne istine svrstane u poredak; jer, može se reći da razlika nije manja između pogleda na gomilu rasute građe namijenjene podizanju nekog zdanja i pogleda na zdanje podignuto u svem svome skladu. (hr) |
