|
so:text
|
Ni jedan koncept o tome šta je pravo neće biti adekvatan ukoliko ne prida centralni značaj institucijama kao što su sudovi, njihovim specifičnim procedurama i praksama kao što je pravna argumentacija. Konceptualna shvatanja prava koja samo naglašavaju pravila a ne govore ništa više o pravnim institucijama od toga da neke institucije stvaraju pravila, ili da ih neke institucije primjenjuju, previše su nemarne u njihovom razumijevanju onoga što je pravni sistem. Oni su poput razumijevanja demokratije koja zanemaruju centralnu ulogu izbora. Filozofija prava je osiromašena kao opća teorija ako ne pridaje nikakvu pažnju formaliziranim proceduralnim aspektima sudova i saslušanja i elementarnim odlikama kao što je davanje objema stranama prilike da se čuju. To otkriva prazninu konceptualne analize ukoliko uopće ne pokušava da obuhvati sve to na apstraktan način ili ukoliko to smatra samo kontrigentnim odlikama nekih pravnih sistema, a ne drugih, i prema tome ispod pažnje opće jurisprudencije. Također sam kazao da čak i ako se može braniti samo fokusiranost na sama pravila, filozofija prava bi opet bila osiromašena ukoliko ne bi pridavala nikakvu pažnju određujućoj ulozi aspiracije zakona prema koherenciji među normama koje sadrži i oblicima razumne argumentacije koja je uključena kako u održavanju konzistentnosti, tako i u primjeni normi u pojedinim slučajevima. (hr) |
