|
so:text
|
Razovo objašnjenje zašto se tumačenja umjetničkih djela mogu legitimno mijenjati je strukturalno različito od njegovog objašnjenja zašto se tumačenja prava mogu legitimno mijenjati. Tumačenja umjetničkih djela se mogu legitimno mijenjati jer se razlozi iz kojih im ljudi posvećuju pažnju kao umjetničkim djelima mogu legitimno mijenjati. Samo djelo ostaje nepromijenjeno, dok se razlozi iz kojih im se posvećuje pažnja mijenjanju. Ali, po ovom objašnjenju, tumačenja prava se mijenjaju zbog promijena u ravnoteži između četiri faktora koja su uvijek relevantna, ispravna od prvog usvanja prava: autoriteta, kontinuiteta, pravičnosti, i potrebe za promjenom. Moja sugestija jeste da se takve promjene trebaju najbolje razumijevati, ne kao razvoj novih i drugačijih razloga za posvećivanje pažnje nepromijenjenom pravu, niti kao promjene u ravnoteži između različitih razloga za posvećivanje pažnje njemu, već radije, kao promjene u ravnoteži između, s jedne strane, razloga za posvećivanje pažnje pravu, i s druge strane, razloga za njegovu promjenu. / Druga značajna razlika između prava i umjetnosti jeste ta što je ovo prvo, ali ne i drugo, predmet pravila koja kontrolišu način na koji će biti mijenjano. Tumačenje ustavnih odredaba, na primjer, događa se u sjeni pravila koja ustav čine tvrdim, te koja tipično zabranjuju promjenu tih odredaba osim kroz posebne procedure. Slijedi da se ustavno i uistinu večina pravnog tumačenja nužno razlikuje od tumačenja u umjetnosti ili književnosti, koja nisu ograničena tim pravilima. Poštovanje tih pravila, i za raspodjelu institucionalnog autoriteta kojeg određuju, jeste među najvažnijim razlozima za obraćanje pažnje ustavima, i prema tome razlozima prema kojima, po Razu, valjana tumačenja moraju biti osjetljiva slučaju prava, postoje barem dva razloga za usko shvatanje tumačenja prava, i smanjivanja preklapanja između pojmova "tumačenja" i "promjene", u poređenju sa slučajem umjetnosti. Moj utisak je da se pojam tumačenja u pravu razumijeva uže, i da u mnogim pravnim slučajevima, ono što Raz naziva "inovativno tumačenje" ne bi se općenito ni smatralo tumačenjem. Ako je tako, onda radikalno inovativno "tumačenje" prava nije istinsko tumačenje - to je pseudotumačenje, koje iskrivljuje pojam tumačenja na način na koji se općenito razumijeva u pravu, kakvo god da ima značenje u drugim kontekstima. (hr) |
