|
so:text
|
Srbija se treba odreći apetita prema teritorijima na kojima nikad nije vladala. Do 1918. Kraljevina Srbija od Zemunskog mosta na ovoj strani nije imala ni pedalj teritorije. Da se ovaj konflikt riješi, treba se povući u svoje granice. Nama se za to čini najbolja 1912. godina, prije nego su pod dinastijom Karađorđevića počele aneksije tih teritorija. Doći će do iscrpljivanja i umiranja i jednih i drugih, i ono što se moglo na miran način, dogodit će se nakon tog sukoba. A to je da će srpski narod shvatiti da ima svoju državu Srbiju i da ne može vladati izvan te države. Na teritoriju Hrvatske nikada nije bila srpska država; 'ajde da je bila, pa i nekako, ali nije bila. Rješenje je da svako ima svoju nacionalnu državu i da silom ne proširuje svoje granice. Ja zagovaram Hrvatsku sa Sandžakom, ali nisam zato da se služimo silom. Ali, ako se na nas ide silom, prisiljeni smo ne samo braniti se od agresije nego se i vratiti na granice koje su nam uzete prilikom nasilnog ujedinjenja 1918. Kada govorim o Zemunu, to može biti iluzija samo za one koji ne poznaju povijest i događaje na ovom podneblju, a to sutra može i te kako biti stvarnost. Kako će se Srbi boriti sa nama u Bosni a na Kosovu imaju 2 miliona pripadnika kompaktnog nesrpskog naroda koji se osjeća potlačenim? Njima ne treba drugog motiva osim sadašnjeg vlastitog položaja da bukne, i da se počnu štititi pomoću albanske države. (hr) |
