|
so:text
|
Dodajući upravnu dimenziju kako ekvilibrijumu, tako i demoi-kratskoj teoriji stoga potvrđuje potrebu evropskog javnog prava da razvije integracijski analog italijsankom riserva di legge ili njemačkom Vorbehalt des Gesetzes na nacionalnom nivou. Cilj takvog analoga jeste da bolje definiše područja normativnog autoriteta koji moraju ostati kod država članica da bi održale svoj autonomni demokratski i ustavni karakter, čak i ako uostalom dopuštaju da se integracija nastavi. Upravna perspektiva na integraciju naglašava pravno-historijske temelje tih ograničenja delegacije i čini razumljivijom razlikovanje između legitimirajućeg nadzora i otvorene kontrole. Puki „nadzor“ je prihvatljivi način legitimacije unutar tih domena koji se razumiju kao pogodni za delegaciju pod postratnom ustavnom ustrojstvu. Samo kada delegacija prijeti demokratskom karakteru države u historijski ili kulturno priznatom smislu nastaje potreba za istinskom demokratskom i ustavnom „kontrolom“. (hr) |
