|
so:text
|
Pravni pozitivizam utjelovljuje zdravorazumsko priznavanje da je pravo šta god pravni zvaničnici provode kao pravo bez obzira da li je lošeg sadržaja ili posljedice; kao što je John Austin suho istakao, pogubitelj neće biti ponukan u svom mračnom zadatku prigovorom osuđenog čovjeka da je zakon po kojem treba biti obješen nevaljan jer je nemoralan. Teorija prirodnog prava je građena na uobičajenim vjerovanjima da je pravo pravedno i da je moralnost objektivna . Društveno-pravna teorija je utemeljena na uobičajenim percepcijama da pravo ima društvene utjecaje i posljedice i da se koristi instrumentalno. Povezanost između pozadinskih vjerovanja i teorija je velika jer same teorije su društveni proizvodi neraskidivo povezani sa postojećim društvenim gledištima, praksama, i okolnostima Kritično je vidjeti da se pravnici mogu priklanjati svim trima pozadinskim vjerovanjima istovremeno bez kontradikcije ili nekonzistentnosti - ona može vjerovati da su pravna pravila pravno valjana čak i kada su nemoralna; pravo treba biti pravedno i neke moralne norme su objektivno ispravne; i pravo je društvena institucija koja se koristi da ostvari ciljeve. Zaista ova kombinacija vjerovanja vjerovatno nije neuobičajena. Samo kada su ova vjerovanja istaknuta na višim nivoima apstrakcije i suočena kao suprotne teorijske pozicije sa definirajućim elementima nastaju nekompatibilnosti. Neuspjeh da se označi razlikovanje između teorija prava i pozadinskih pretpostavki bio je plodan izvor zabune Prirodno pravo uzima normativni uklon na pravo. Pravni pozitivizam uzima konceptualni ili analitički uklon na pravo. Društveno-pravna teorija uzima empirijski orijentiran uklon na pravo. Drugim riječima: prirodno pravo je temeljeno na moralnoj filozofiji, pravni pozitivizam u analitičkoj filozofiji, i društveno-pravna teorija u nauci. . Izraz "uklon" označava da, dok svaki dio ima svoj poseban centar, nisu međusobno isključujući odjeljci. Kada se ne gurnu u antagonističke ekstreme, ove tri orijentacije se međusobno balansiraju Sva tri imaju normativne implikacije; sva tri se tiču konceptualne analize; sva tri prihvataju pravo kao društvenu instituciju. (hr) |
