|
so:text
|
Turska je izuzetno važna zemlja za Europsku uniju, a posebice za države članice poput Hrvatske koja je zbog svog položaja u izgradnji nove arhitekture mira u Jugoistočnoj Europi žele računati na pozitivan turski doprinos u ostvarivanju strateških ciljeva Europske unije u tom dijelu kontinenta. Turska je pokazala takvu sposobnost 90-ih godina kada je tijesno surađivala sa Zapadom u stabilizaciji prekida sukoba u Bosni i Hercegovini. I danas turska diplomacija naglašava svoj interes u afirmaciji mira u toj regiji, međutim, često se znaju čuti izjave iz najvišeg vrha turske politike koje idu u suprotnom smjeru, koje više aludiraju na stvaranje neke turske sfere interesa na području bivšeg Otomanskog Carstva. Mislim ovdje na izjave premijera Erdogana nakon pobjede na zadnjim parlamentarnim izborima, kada je rekao kako je njegova pobjeda jednako važna za Istanbul kao i za Sarajevo, za Beirut kao i za Izmir, za Damask kao i za Ankaru, za Ramallu i Jeruzalem kao i za Diyarbakir. Ili kada je u intervju za sarajevsko Oslobođenje izjavio kako mu je Alija Izetbegović prije smrti ostavio Bosnu u amanet. To sasvim sigurno nije bila poruka u europskom duhu, to nije ponašanje koje se očekuje od države koja želi izgraditi Europu slobodnih i ravnopravnih, a ne novih vazala i oživljavanja starih imperijalnih sfera utjecaja. Budućnost BiH je Europska unija, a ne povratak u Otomansko Carstvo, pa i budućnost Turske je u prihvaćanju europskih standarda. Zato pozdravljam što u ovoj rezoluciji u članku 39 se poziva Tursku da svoju politiku prema BiH uskladi i koordinira s Europskom unijom, odnosno s visokom predstavnicom i s državama članicama. (hr) |
