|
so:text
|
Mi hoćemo Hrvatsku narodno-državno cjelokupnu i jednu. U Hrvatskoj je bilo sljedbenika grčko-iztočne crkve, koje od pamtivieka, koje od turskih ratova; ali do skoro svi su se ti zvali Hrvati; jer su oni i otci otaca njihovih, rodjeni u Hrvatskoj, hrvatski govorili, hrvatsku misa' gojili, za Hrvatsku krv svoju kroz vjekove prolivali i pravice hrvatske bez prigovora svedjer uživali. Ime srbsko došlo je u Hrvatsku iz kneževine srbske: što preko Srba naseljenika, što kroz popove i kalugjere odgojenike sriemskih Karlovaca. Srbstvo izprva se prijazno dojmilo milokrvnih politika hrvatskih, radi mladih nada, koje su se oko srbske te državice u bezazlenih srdcih rojile. Srbska je ustajala, Hrvatska je još driemala, uvita magjarskom ponjavom i mletačkom dolamom. Kašnje ime srbsko stalo se spajati sa vjerozakonom; te se počelo potiskivati hrvatsko ime kod sljedbenika iztočne crkve. Rat na Turke, junačtvo Karagjorgja i Miloša davalo narodnoga ponosa, kakva se u Hrvatskoj nije javljalo od davnih turskih bojeva. Zadnja ratovanja s Niemci, s Francuzi, s Talijani, pod samom carskom zastavom; poniemčeni, pomagjareni i potalijančeni velikaši, crkovnjaci, književnici, ti zakopavali ponos hrvatskoga imena. Dapače, hrvatsko je ime kroz pokrete talijanske po Evropi ozloglašeno: dok ime srbsko, kroz junačtvo naroda što ustaje, a još većma, kroz djelovanje nekolice književnika pristranih ili neupućenih, postajalo častno i milo. Tako se došlo do današnje pometnje. Odtle Hrvatu veća dužnost, da osvjetla pravo i čast svoga imena. Priznavajuć cjelokupnoj, jedinstvenoj Hrvatskoj, jedinstveni narod hrvatski, hoćemo li se srditi srbskomu imenu? Nipošto. Hrvati, utemeljeni na slobodi, častimo svačiju slobodu, dok se ne diže proti nami. Sljedbenici iztočne crkve u Hrvatskoj, svoj vjerozakon slobodno sliede, ko što i katolici svoj: oni zajedno sjede, zajedno sude, zajedno zakone kroje. Gdje jedni zapoviedaju, zapoviedaju i drugi; kad jedni služe, i drugi služe. Ali jednaka prava zovu jednake dužnosti. Kad država ne meće nikomu zapreke vršenju prava, ni u jeziku, ni u vjeri, ni u pravnoj sposobnosti, nitko nema ogovora u nevršenju svojih državljanskih dužnosti. Kad svi uživamo jedne hrvatske slobode, kad smo svi sinovi jedne hrvatske domovine: svi smo i dužni ponositi se državljanstvom hrvatskim; svi smo dužni pred svietom se kazati rodjeni sinovi jedne majke Hrvatske. Ako neka braća hrišćani u Hrvatskoj neće da se zovu Hrvati po plemenu, neka priznadu, što svak živ zna, da su Hrvati po hrvatskoj zemlji i po hrvatskoj državi. Nam je dovoljno da Srbi razume, da Hrvati nisu im dužni stvarati srbstva u Hrvatskoj. Većina nemagjarska u Ugarskoj , pri svim bitnim narodnim razlikam izmedju njih i Magjara, ne nieče Magjarske, nit magjarskoga naroda; dapače, ta većina priznaje politički narod ugarsko-magjarski. Pa da bi zar u Hrvatskoj državi jedno-krvna braća hrišćani odricali se narodno-državnoga imena hrvatskoga? Slobodu priznati hoćemo, ali urote trpiti ne ćemo. (hr) |
