|
so:text
|
U svojim pripovijestima crta Goran Kovačić mali svijet Gorskoga kotara, s njegovim siromaštvom, s njegovim naporima za održavanjem, s njegovom bespomoćnošću, s njegovim težnjama prema svjetlu i s njegovim osjećajem za pravdu. U svome rodnom selu, udaljenom od željezničke pruge, mogao je Goran vidjeti vječne ljudske strasti u njihovoj međusobnoj borbi: bogati i moćni u njihovoj nemilosrdnoj jurnjavi za užicima i nebrizi za slabe; siromašni i prezreni u svome jadu i dobroti; sila vlasti koja nemilice ruši sve zgrade u oblacima što iz sagradiše neimućni. « ~ Antun Barac: Mrak na svijetlim stazama, »Republika«, god. I. , br. 1—3., Zagreb, 1945., str. 66. – 67. (hr) |
