|
so:text
|
Moglo bi se reći da je povijest mojega života, kad se čita moja biografija, puna pobjeda i velikih postignuća. Moglo bi se reći, s dosta argumenata, da je u cjelini riječ o jednom uspješnom životu. Ljudi me poznaju i poštuju. Pozorno čitaju tisuće mojih članaka, desetke mojih knjiga, pozorno me gledaju na televiziji već godinama, čitaju i slušaju moje intervjue, pišu mi pisma potpore. Postao sam redoviti sveučilišni profesor, istaknut političar, znanstvenik i publicist. Proputovao sam svijet. Razgovarao sam sa stotinama svjetskih državnika i uglednih ljudi. Unatoč tome, danas, u sedamdesetoj godini života, imam osjećaj da je znatan dio moga života bio besciljno lutanje, niz razočaranja i osobnih poraza. Štoviše, iz dana u dan sve sam više uvjeren da sam u životu često, iz ideala i uvjerenja, misleći da činim dobro, u stvari prodonosio zlu, da se nisam dovoljno suprotstavljao zlu, iako sam se konkretnim oblicima zla suprotstavljao mnogo više nego mnogi drugi... Mnogo sam puta bio kukavica, oportunist, jer nisam imao hrabrosti ići do kraja niti se žrtvovati do kraja, te sam često šutio kada sam trebao vikati do neba. Već u početku, iz dana u dan, morao sam praviti velike ustupke i prihvaćati, pa čak i provoditi, mnoge odluke koje su bile u suprotnosti s mojim svjetonazorom i s mojom savjesti. Od tada stalno pravim trule kompromise kako bih se održao, kako me ne bi potpuno onemogućili, odnosno, kako bih mogao djelovati u okviru sustava, pridonositi dobru i smanjivati zlo i nepravde koje su činjene ljudima. Iako sam uvijek nastojao činiti dobro, iako samoinicijativno nisam činio zlo, iako sam prosvjedovao i bunio se protiv nepravde i zla znatno više nego većina, ipak ne mogu otkloniti svoju odgovornost za zlo koje su činili drugi, jer sam bio dio toga velikog sustava koji je proizvodio zlo i nepravdu, jer nisam napustio taj sustav i po cijenu osobnog stradanja. (hr) |
