|
so:text
|
mora biti slično pravu. Mora biti tip stvari koja može uređivati ljudske odnose na prisilan način kako to čini pravo. To znači, prvo, da prirodno pravo mora biti deontičko: to jeste, prezentovati sebe u prvom redu kao niz zahtjeva ili zabrana, nasuprot nizu vrijednosti, razloga, ili samo izrazito dobrih ideja. I, drugo, njegovi deontički diktati morali bi biti shvaćeni kao u nekom smislu provodljivi, to jeste, moralo bi se smatrati da nije neprikladno za prinudu da se koristi u njihovom održanju. Između sebe, ova prva dva uslova utjelovljuju ono što možemo nazvati "prisilnošću" prirodnog prava. Treće, da bi djelovalo na način koji je iole približan pravnom, prirodno pravni zahtjevi i zabrane također bi morali biti dopunjeni principima različitih vrsta. Četvrto, prirodno pravo, kao i svako pravo, moralo bi biti odvojivo od etike i moralnosti, čak i od objektivne etike i moralnosti. I, peto, prirodno pravo moralo bi biti predmet nekog zahtjeva poput zajedničkog priznavanja; kao bilo koji korpus prava, prirodno pravo mora djelovati među pojedincima, ne samo na pojedinačna ponašanja shvaćena solipsistički. (hr) |
