|
so:text
|
Tvrdim da se evropska vlada – kao agent, a ne principal – može bolje razumjeti kao supranacionalna ekstenzija upravnog vladanja koje je nastalo tijekom dvadesetog stoljeća – ili, kako sam to istakao drugdje, kao „upravni, ne ustavni“ fenomen. Koristeći ovu oznaku ne mislim poricati duboko politički, radije nego tek navodno tehnički, karater evropske regulatorne moći. Umjesto toga, tek koristim ovaj naziv da naglasim da evropski supranacionalizam dijeli temeljnu karakteristiku sa upravnim autoritetom svugdje: odvajanje regulatorne moći od njegovih konačnih izvora demokratske i ustavne legitimnosti u najrobusnijem smislu riječi – koji, u slučaju EU, ostaju temeljno nacionalni. Difuzija i fragmentacija regulatorne moći izvan okvira čvrsto-legitimisanih, historijski „konstituisanih“ tijela predstavničke samo-uprave na nacionalnom nivou jeste sama suština savremene upravne vladavine, ne bitno da li unutar ili van države. Bez obzira na tradicionalno konstitucionalistički rječnik u opisivanju integracije, dublja gramatika javnog prava EU reflektuje konačni upravni karakter EU integracije – to jeste, njegov manjak autonomne demokratske i ustavne legitimnosti – čak i dok supranacionalne institucije vrše široka normativna ovlaštenja i to uz dobre funkcionalne i političke razloge. (hr) |
