|
so:text
|
Čini mi se da bi valjalo početi tvrdnjom kako je plongeur jedan od robova u modernom svijetu. Ne treba nad njim lijevati suze, jer je njemu bolje nego mnogim manualnim radnicima, ali ipak, nije ništa slobodniji nego da su ga kupili ili prodali. Posao mu je ropski i u njemu nema umijeća; plaćaju ga dovoljno tek da bi preživio; jedini praznici su krevet. Onemogućena mu je ženidba, a ako se oženi, i njegova žena mora raditi. Osim kakvim sretnim slučajem, za njega nema izlaza iz takvog života, osim u zatvor. U ovom trenutku u Parizu žive ljudi sa završenim fakultetima koji peru suđe deset ili petnaest sati dnevno. Ne može se reći da su se jednostavno ulijenili, jer lijen čovjek ne može biti plongeur; naprosto su upali u zamku rutine koja onemogućuje razmišljanje. Da plongeuri ikad misle, već bi odavno osnovali sindikat i počeli štrajkati za bolje uvjete rada. Ali oni ne misle, jer za to nemaju slobodna vremena; njihov život pretvorio ih je u roblje. ... Ukratko: plongeur je rob, i to beskorisni rob koji radi glup i uglavnom nepotreban posao. U krajnjoj liniji na poslu ga drže zbog neodređenog osjećaja da bi mogao postati opasan ako ima slobodnog vremena. A obrazovani ljudi, koji bi morali biti na njegovoj strani, pristaju na takvo stanje stvari, jer o plongeuru ne znaju ništa, pa ga se stoga boje. (hr) |
