|
so:text
|
Svi znaju da za bogate vrijedi jedan zakon, a za sirotinju drugi, ali nitko ne prihvaća implikacije te činjenice, svi uzimaju za gotovo da će zakon, takav kakav jest, biti štovan, pa ako nije, svatko se osjeća povrijeđenim. Primjedbe kao: »Nemogu me prijeći, nisam učinio ništa zlo«, ili »Ne smiju to učiniti, to je protuzakonito«, dio su engleskih prilika. Otvoreni neprijatelji društva gaje taj osjećaj kao i svi drugi. … U Engleskoj se još uvijek vjeruje u takve pojmove kao što su pravda, sloboda i objektivna istina. … Mač je još uvijek u koricama i dok se iz njih ne izvuče, korupcija ne može prijeći određenu granicu. (hr) |
