so:text
|
Kontradiktornost i dionizijska odsutnost zakona, ekstaza u kojoj decentrirani subjekt komunicira sa samim sobom stapajući se s prirodom u njenoj bezobličnosti, taj fenomen koji bi Nietzsche nazvao »estetskim« — suprotstavlja se apolonijskoj zakonomjernosti. Ujević odvaja umjetnost od znanosti da bi ih ponovno pokušao približiti: ukoliko Ujević vidi suvremenu sposobnost analiziranja kao sposobnost komplementarnu »modernom prevladavanju pragmatizma u širu misaonu sintezu« , utoliko on uočava da moderna stvaralačka subjektivnost nadilazi pragmatična iskustva svoga okružja u procesu vlastitoga decentriranja, pri čemu ta moderna subjektivnost ne bi smjela biti dokraja lišena razumskog mišljenja i postupanja. (hr) |