|
so:text
|
Iznenada mi je došla vijest da su Pomakije i Marcela zaglavili za vrijeme opsade Rima, da su mnogi drugi od naše braće i sestara pomrli. Ali kada se najsjajnija buktinja na zemlji ugasila, kada je Rimsko carstvo ranjeno u samoj svojoj prijestolnici, kada je točnije govoreći, cijela zemlja zadobila smrtonosni udarac sa ovim gradom, zanijemio sam, bio sam potpuno uništen, nedostajale su mi riječi, moje srce bilo je satrveno u meni…izvor mojih suza je presušio, od udarca sam izgubio sjećanje na sve čak i na svoje ime. (hr) |
